SR→EN

obučiti

обучити

obùčiti · /obǔt͡ʃiti/ · perfective · impf.: obučavati

RU Suggest an edit
VERB
  1. (+ acc., za + acc.) to train
    Firma nas je obučila za rad u novom programu. — The company trained us to work with the new software.
    Obučio je psa da donosi novine. — He trained the dog to fetch the newspaper.
  2. (+ acc. and dat.) to teach
    Otac ga je obučio zanatu još kao dečaka. — His father taught him the trade when he was still a boy.

Do not confuse with obući "to dress" (obučem, obukao); obučiti means "to train".

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
jaobučim
tiobučiš
on/ona/onoobuči
miobučimo
viobučite
oni/one/onaobuče
Past tense: obučio, obučila, obučilo · obučili, obučile
Future: obučiću, obučićeš, obučiće, obučićemo, obučićete, obučiće
Imperative: obuči
AI Updated 29 September 2026