SR→EN

načeti

начети

nàčēti · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (+ acc.) to start; to open; to cut into
    Ko je načeo novi hleb? — Who cut into the new loaf?
    Načeli smo flašu vina još za ručkom. — We opened the bottle of wine back at lunch.
  2. (of a topic, question) to broach; to raise
    Na sastanku niko nije hteo da načne to pitanje. — At the meeting nobody wanted to raise that question.
    Načeo si veoma osetljivu temu. — You've broached a very sensitive subject.
  3. (of health, strength) to undermine; to impair
    Dugogodišnji stres mu je načeo zdravlje. — Years of stress have undermined his health.

The imperfective counterpart is načinjati.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
janačnem
tinačneš
on/ona/ononačne
minačnemo
vinačnete
oni/one/onanačnu
Past tense: načeo, načela, načelo · načeli, načele
Future: načeću, načećeš, načeće, načećemo, načećete, načeće
Imperative: načni
AI Updated 6 October 2026