napustiti
напустити/napǔstiti/ · perfective · impf.: napuštati
RuVERB
-
(of a place, job, organization) to leave; to quitNapustio je posao posle deset godina. — He quit his job after ten years.Molimo putnike da napuste voz. — Passengers are asked to leave the train.
-
(of a person, animal) to leave; to abandon; to desertŽena ga je napustila pre pet godina. — His wife left him five years ago.Neko je napustio psa pored puta. — Someone abandoned a dog by the road.
Takes a direct object in the accusative without a preposition: napustiti grad, napustiti porodicu.
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | napustim |
| ti | napustiš |
| on/ona/ono | napusti |
| mi | napustimo |
| vi | napustite |
| oni/one/ona | napuste |
Past (masc.): napustio
Imperative: napusti
Antonyms:
ostati