SR→RU

napričati

напричати

napríčati · /naprǐːt͡ʃati/ · сов. вид

EN Поправить
ГЛАГОЛ
  1. разг. наговорить; нарассказывать
    Napričao mi je svašta o tebi. — Он наговорил мне о тебе всякого.
    Napričala je gomilu gluposti na sastanku. — Она наговорила кучу глупостей на совещании.
  2. (napričati se) наговориться
    Sinoć smo se napričale do ponoći. — Вчера мы наговорились до полуночи.
    Dugo se nismo videli, moramo da se napričamo. — Мы давно не виделись, надо наговориться.

Часто подразумевает, что рассказанное не совсем правда.

Спряжение, сов. вид
Настоящее время
janapričam
tinapričaš
on/ona/ononapriča
minapričamo
vinapričate
oni/one/onanapričaju
Прошедшее время: napričao, napričala, napričalo · napričali, napričale
Будущее время: napričaću, napričaćeš, napričaće, napričaćemo, napričaćete, napričaće
Повелительное: napričaj
Составлено ИИ Обновлено 6 октября 2026