nametati
наметатиnamètati · /namětati/ · imperfective · pf.: nametnuti
VERB
-
(something on someone) to impose; to force uponNe nameći mi svoje mišljenje! — Don't force your opinion on me!Roditelji mu stalno nameću svoj izbor fakulteta. — His parents keep forcing their choice of faculty on him.
-
(of taxes, rules) to impose; to levyVlada nameće nove poreze svake godine. — The government imposes new taxes every year.
-
(nametati se, of a person) to impose oneself; to be pushyNe volim da se namećem ljudima. — I don't like imposing myself on people.
-
(nametati se, of a question, conclusion) to arise; to suggest itselfNameće se pitanje ko je za to odgovoran. — The question arises as to who is responsible for this.
Used as nametati nekome nešto (dat. + acc.); the perfective is nametnuti.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | namećem |
| ti | namećeš |
| on/ona/ono | nameće |
| mi | namećemo |
| vi | namećete |
| oni/one/ona | nameću |
Past tense: nametao, nametala, nametalo · nametali, nametale
Future: nametaću, nametaćeš, nametaće, nametaćemo, nametaćete, nametaće
Imperative: nameći
AI
Updated 29 October 2026