SR→EN

mucanje

муцање

mȕcānje · /mût͡saːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. stuttering; stammering
    Njegovo mucanje je skoro nestalo posle terapije. — His stuttering almost disappeared after therapy.
    Od treme ga je uhvatilo mucanje koje nije mogao da kontroliše. — Nerves brought on a stammer he couldn't control.
  2. (of speech) stammering; faltering speech
    Posle dugog mucanja konačno je priznao istinu. — After a lot of stammering he finally admitted the truth.
Declension, neut.
singularplural
Nom.mucanjemucanja
Gen.mucanjamucanja
Dat.mucanjumucanjima
Acc.mucanjemucanja
Voc.mucanjemucanja
Ins.mucanjemmucanjima
Loc.mucanjumucanjima
AI Updated 6 October 2026