mucanje
муцањеmȕcānje · /mût͡saːɲe/ · neut.
NOUN
-
stuttering; stammeringNjegovo mucanje je skoro nestalo posle terapije. — His stuttering almost disappeared after therapy.Od treme ga je uhvatilo mucanje koje nije mogao da kontroliše. — Nerves brought on a stammer he couldn't control.
-
(of speech) stammering; faltering speechPosle dugog mucanja konačno je priznao istinu. — After a lot of stammering he finally admitted the truth.
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | mucanje | mucanja |
| Gen. | mucanja | mucanja |
| Dat. | mucanju | mucanjima |
| Acc. | mucanje | mucanja |
| Voc. | mucanje | mucanja |
| Ins. | mucanjem | mucanjima |
| Loc. | mucanju | mucanjima |
AI
Updated 6 October 2026