SR→EN

koriti

корити

kòriti · /kǒriti/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to scold; to reproach; to reprimand
    Majka ga stalno kori zbog loših ocena. — His mother keeps scolding him for bad grades.
    Nemoj da me koriš, znam da sam pogrešio. — Don't reproach me, I know I made a mistake.

Construction: koriti koga zbog čega — to scold someone for something.

Synonyms:
grditi ukoravati prebacivati
Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jakorim
tikoriš
on/ona/onokori
mikorimo
vikorite
oni/one/onakore
Past tense: korio, korila, korilo · korili, korile
Future: koriću, korićeš, koriće, korićemo, korićete, koriće
Imperative: kori
AI Updated 28 September 2026