VOCAB.RS

kombinacija

комбинација

/kombinǎːt͡sija/ · fem.

Ru
NOUN
  1. combination
    Ova kombinacija boja ti baš lepo stoji. — This color combination really suits you.
    Zaboravio sam kombinaciju za sef. — I forgot the combination to the safe.
  2. colloq. arrangement; scheme; deal
    Imam jednu kombinaciju za stan, javiću ti. — I have a lead on an apartment, I'll let you know.
  3. (in u kombinaciji) being considered as a candidate
    On je u kombinaciji za mesto direktora. — He's being considered for the director's position.
Synonyms:
spoj sklop varijanta
Forms
singularplural
Nom.kombinacijakombinacije
Gen.kombinacijekombinacija
Dat.kombinacijikombinacijama
Acc.kombinacijukombinacije
Voc.kombinacijokombinacije
Ins.kombinacijomkombinacijama
Loc.kombinacijikombinacijama
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0