izmicati
измицатиìzmicati · /ǐzmit͡sati/ · imperfective · pf.: izmaknuti
VERB
-
(of a win, chance, time; + dat.) to slip away; to eludePobeda nam izmiče u poslednjim minutima. — Victory is slipping away from us in the last minutes.Vreme mi izmiče, a posao nije gotov. — Time is slipping away and the job isn't done.
-
(izmicati kontroli) to get out of control; to get out of handSituacija na granici izmiče kontroli. — The situation at the border is getting out of hand.
-
(+ dat.) to dodge; to evade; to avoidStalno izmiče odgovoru na moje pitanje. — He keeps dodging my question.Bokser vešto izmiče udarcima. — The boxer skilfully dodges the punches.
-
(izmicati se) to move aside; to pull backKad god pokušam da ga zagrlim, on se izmiče. — Whenever I try to hug him, he pulls away.
-
(+ acc.) to move aside; to pull awayIzmiče stolicu da bih mogao da prođem. — He moves the chair aside so I can get past.
What one dodges, or the person something slips away from, is in the dative: izmicati udarcu, pobeda mu izmiče.
Synonyms:
Expressions
-
izmiče mi tlo pod nogama — the ground is slipping from under my feetPosle otkaza osećao sam da mi izmiče tlo pod nogama. — After being fired I felt the ground slipping from under my feet.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | izmičem |
| ti | izmičeš |
| on/ona/ono | izmiče |
| mi | izmičemo |
| vi | izmičete |
| oni/one/ona | izmiču |
Past tense: izmicao, izmicala, izmicalo · izmicali, izmicale
Future: izmicaću, izmicaćeš, izmicaće, izmicaćemo, izmicaćete, izmicaće
Imperative: izmiči
AI
Updated 29 October 2026