SR→EN

ispravljati

исправљати

ìspravljati · /ǐspraʋʎati/ · imperfective · pf.: ispraviti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to correct; to fix
    Učiteljica svako veče ispravlja naše kontrolne. — The teacher corrects our tests every evening.
    Stalno me ispravlja kad pogrešno izgovorim reč. — He keeps correcting me when I mispronounce a word.
  2. to straighten
    Ona ispravlja kosu peglom svako jutro. — She straightens her hair with a flat iron every morning.
  3. (ispravljati se) to correct oneself; to straighten up
    Govorio je brzo i stalno se ispravljao. — He spoke fast and kept correcting himself.

The perfective is ispraviti.

Synonyms:
Antonyms:
Expressions
  • ispravljati krive Drine — to try to fix what can't be fixed; to tilt at windmills
    Nemoj da ispravljaš krive Drine, pusti ih. — Don't try to fix what can't be fixed, leave them be.
Conjugation, imperfective
Present tense
jaispravljam
tiispravljaš
on/ona/onoispravlja
miispravljamo
viispravljate
oni/one/onaispravljaju
Past tense: ispravljao, ispravljala, ispravljalo · ispravljali, ispravljale
Future: ispravljaću, ispravljaćeš, ispravljaće, ispravljaćemo, ispravljaćete, ispravljaće
Imperative: ispravljaj
AI Updated 30 September 2026