ispravljati
исправљатиìspravljati · /ǐspraʋʎati/ · imperfective · pf.: ispraviti
VERB
-
to correct; to fixUčiteljica svako veče ispravlja naše kontrolne. — The teacher corrects our tests every evening.Stalno me ispravlja kad pogrešno izgovorim reč. — He keeps correcting me when I mispronounce a word.
-
to straightenOna ispravlja kosu peglom svako jutro. — She straightens her hair with a flat iron every morning.
-
(ispravljati se) to correct oneself; to straighten upGovorio je brzo i stalno se ispravljao. — He spoke fast and kept correcting himself.
The perfective is ispraviti.
Synonyms:
Expressions
-
ispravljati krive Drine — to try to fix what can't be fixed; to tilt at windmillsNemoj da ispravljaš krive Drine, pusti ih. — Don't try to fix what can't be fixed, leave them be.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | ispravljam |
| ti | ispravljaš |
| on/ona/ono | ispravlja |
| mi | ispravljamo |
| vi | ispravljate |
| oni/one/ona | ispravljaju |
Past tense: ispravljao, ispravljala, ispravljalo · ispravljali, ispravljale
Future: ispravljaću, ispravljaćeš, ispravljaće, ispravljaćemo, ispravljaćete, ispravljaće
Imperative: ispravljaj
AI
Updated 30 September 2026