dopuštenje
допуштењеdopušténje · /dopuʃtěːɲe/ · neut.
Suggest an editNOUN
-
permission; consentUzeo je auto bez mog dopuštenja. — He took the car without my permission.Uz vaše dopuštenje, počeću sa predavanjem. — With your permission, I'll begin the lecture.
In Serbia «dozvola» is more common in everyday speech and for official permits (vozačka dozvola).
Antonyms:
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | dopuštenje | dopuštenja |
| Gen. | dopuštenja | dopuštenja |
| Dat. | dopuštenju | dopuštenjima |
| Acc. | dopuštenje | dopuštenja |
| Voc. | dopuštenje | dopuštenja |
| Ins. | dopuštenjem | dopuštenjima |
| Loc. | dopuštenju | dopuštenjima |
AI
Updated 28 September 2026