đakon
ђаконđȁkon · /d͡ʑâkon/ · masc.
Suggest an editNOUN
-
deaconĐakon je čitao jevanđelje tokom liturgije. — The deacon read the Gospel during the liturgy.Njegov sin je rukopoložen za đakona prošle godine. — His son was ordained a deacon last year.
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | đakon | đakoni |
| Gen. | đakona | đakona |
| Dat. | đakonu | đakonima |
| Acc. | đakona | đakone |
| Voc. | đakone | đakoni |
| Ins. | đakonom | đakonima |
| Loc. | đakonu | đakonima |
AI
Updated 6 October 2026