SR→EN

zlostavljati

злостављати

zlòstavljati · /zlǒstaʋʎati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to abuse; to mistreat; to harass
    Komšija godinama zlostavlja svog psa. — The neighbour has been mistreating his dog for years.
    Šef ju je psihički zlostavljao na poslu. — Her boss psychologically abused her at work.

Takes a direct object in the accusative: zlostavljati koga.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jazlostavljam
tizlostavljaš
on/ona/onozlostavlja
mizlostavljamo
vizlostavljate
oni/one/onazlostavljaju
Past tense: zlostavljao, zlostavljala, zlostavljalo · zlostavljali, zlostavljale
Future: zlostavljaću, zlostavljaćeš, zlostavljaće, zlostavljaćemo, zlostavljaćete, zlostavljaće
Imperative: zlostavljaj
AI Updated 17 October 2026