zatočenik
заточеникzatočènīk · /zatot͡ʃěniːk/ · masc.
NOUN
-
prisoner; captive; detaineeZatočenici su godinama držani u podzemnom zatvoru. — The captives were held in an underground prison for years.Otmičari su pustili zatočenike posle pregovora. — The kidnappers released the captives after negotiations.
-
(+ gen.) prisoner; slavePostao je zatočenik sopstvene prošlosti. — He became a prisoner of his own past.
Synonyms:
zarobljenik
sužanj
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | zatočenik | zatočenici |
| Gen. | zatočenika | zatočenika |
| Dat. | zatočeniku | zatočenicima |
| Acc. | zatočenika | zatočenike |
| Voc. | zatočeniče | zatočenici |
| Ins. | zatočenikom | zatočenicima |
| Loc. | zatočeniku | zatočenicima |
AI
Updated 6 October 2026