SR→EN

zarobljenik

заробљеник

zarobljènīk · /zarobʎěniːk/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. prisoner; captive
    Moj deda je bio ratni zarobljenik u Nemačkoj. — My grandfather was a prisoner of war in Germany.
    Zarobljenici su pušteni posle dva meseca. — The captives were released after two months.
  2. prisoner
    Postao je zarobljenik sopstvene prošlosti. — He became a prisoner of his own past.

"Prisoner of war" is ratni zarobljenik.

Synonyms:
zatočenik sužanj
Declension, masc.
singularplural
Nom.zarobljenikzarobljenici
Gen.zarobljenikazarobljenika
Dat.zarobljenikuzarobljenicima
Acc.zarobljenikazarobljenike
Voc.zarobljeničezarobljenici
Ins.zarobljenikomzarobljenicima
Loc.zarobljenikuzarobljenicima
AI Updated 28 September 2026