zabijati
забијатиzabíjati · /zabǐːjati/ · imperfective · pf.: zabiti
VERB
-
to hammer in; to drive inKomšija ceo dan zabija eksere u zid. — The neighbor has been hammering nails into the wall all day.Radnici zabijaju stubove za novu ogradu. — The workers are driving in posts for the new fence.
-
(in sports) to scoreTaj napadač zabija gol skoro na svakoj utakmici. — That striker scores in almost every match.
-
to stick into; to thrust intoZabija nož u drvenu ploču. — He thrusts a knife into a wooden board.
The perfective is zabiti.
Expressions
-
zabijati nos u tuđe stvari — to poke one's nose into other people's businessPrestani da zabijaš nos u tuđe stvari! — Stop poking your nose into other people's business!
-
zabijati glavu u pesak — to bury one's head in the sandNema smisla da zabijaš glavu u pesak. — There's no point burying your head in the sand.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | zabijam |
| ti | zabijaš |
| on/ona/ono | zabija |
| mi | zabijamo |
| vi | zabijate |
| oni/one/ona | zabijaju |
Past tense: zabijao, zabijala, zabijalo · zabijali, zabijale
Future: zabijaću, zabijaćeš, zabijaće, zabijaćemo, zabijaćete, zabijaće
Imperative: zabijaj
AI
Updated 29 October 2026