vladanje
владањеvládānje · /ʋlǎːdaːɲe/ · neut.
NOUN
-
behaviour; conductDobio je jedinicu iz vladanja. — He got the lowest grade for conduct.Njeno vladanje na poslu je besprekorno. — Her conduct at work is impeccable.
-
(+ instr.) command; proficiencyTraži se odlično vladanje engleskim jezikom. — Excellent command of English is required.
-
rule; reignZa vreme njegovog vladanja zemlja se razvila. — The country developed during his rule.
In the sense of proficiency it takes the instrumental: vladanje jezikom.
Synonyms:
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | vladanje | vladanja |
| Gen. | vladanja | vladanja |
| Dat. | vladanju | vladanjima |
| Acc. | vladanje | vladanja |
| Voc. | vladanje | vladanja |
| Ins. | vladanjem | vladanjima |
| Loc. | vladanju | vladanjima |
AI
Updated 29 September 2026