uzbuđenje
узбуђењеuzbuđénje · /uzbud͡ʑěːɲe/ · neut.
NOUN
-
excitement; thrillDeca su sa uzbuđenjem čekala Novu godinu. — The children waited for New Year with excitement.Utakmica je bila puna uzbuđenja do samog kraja. — The match was full of thrills right to the end.
-
agitation; nervousnessOd uzbuđenja nije mogao da spava pred ispit. — He couldn't sleep before the exam from nerves.
-
(sexual) arousalSeksualno uzbuđenje utiče na rad srca. — Sexual arousal affects the heart rate.
Synonyms:
uzbuđenost
nemir
Antonyms:
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | uzbuđenje | uzbuđenja |
| Gen. | uzbuđenja | uzbuđenja |
| Dat. | uzbuđenju | uzbuđenjima |
| Acc. | uzbuđenje | uzbuđenja |
| Voc. | uzbuđenje | uzbuđenja |
| Ins. | uzbuđenjem | uzbuđenjima |
| Loc. | uzbuđenju | uzbuđenjima |
AI
Updated 28 September 2026