SR→EN

uzbuđenje

узбуђење

uzbuđénje · /uzbud͡ʑěːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. excitement; thrill
    Deca su sa uzbuđenjem čekala Novu godinu. — The children waited for New Year with excitement.
    Utakmica je bila puna uzbuđenja do samog kraja. — The match was full of thrills right to the end.
  2. agitation; nervousness
    Od uzbuđenja nije mogao da spava pred ispit. — He couldn't sleep before the exam from nerves.
  3. (sexual) arousal
    Seksualno uzbuđenje utiče na rad srca. — Sexual arousal affects the heart rate.
Synonyms:
uzbuđenost nemir
Antonyms:
Declension, neut.
singularplural
Nom.uzbuđenjeuzbuđenja
Gen.uzbuđenjauzbuđenja
Dat.uzbuđenjuuzbuđenjima
Acc.uzbuđenjeuzbuđenja
Voc.uzbuđenjeuzbuđenja
Ins.uzbuđenjemuzbuđenjima
Loc.uzbuđenjuuzbuđenjima
AI Updated 28 September 2026