SR→EN

uvaljivati

уваљивати

uvaljívati · /uʋaʎǐːʋati/ · imperfective · pf.: uvaliti

RU Suggest an edit
VERB
  1. colloq. (to someone) to foist; to palm off
    Prodavci turistima uvaljuju loše suvenire. — Vendors palm off bad souvenirs on tourists.
    Šef mi stalno uvaljuje svoj posao. — My boss keeps dumping his work on me.
  2. colloq. (someone into something) to get someone into; to drag into
    Brat nas uvek uvaljuje u probleme. — My brother is always getting us into trouble.
  3. colloq. (uvaljivati se) to impose oneself; to worm one's way in
    Stalno se uvaljuje u naše društvo. — He keeps pushing himself into our group.
  4. (uvaljivati se into a chair, bed) to sprawl; to sink into
    Uveče se uvaljuje u fotelju ispred televizora. — In the evenings he sinks into the armchair in front of the TV.

Constructions: uvaljivati nekome nešto (dat. + acc.), uvaljivati nekoga u nešto (acc.).

Conjugation, imperfective
Present tense
jauvaljujem
tiuvaljuješ
on/ona/onouvaljuje
miuvaljujemo
viuvaljujete
oni/one/onauvaljuju
Past tense: uvaljivao, uvaljivala, uvaljivalo · uvaljivali, uvaljivale
Future: uvaljivaću, uvaljivaćeš, uvaljivaće, uvaljivaćemo, uvaljivaćete, uvaljivaće
Imperative: uvaljuj
AI Updated 29 October 2026