upitati
упитатиupítati · /upǐːtati/ · perfective
VERB
-
to askUpitao me je gde je stanica. — He asked me where the bus stop was.Upitaj ga da li dolazi sutra. — Ask him if he's coming tomorrow.
-
(upitati se) to wonder; to ask oneselfUpitala sam se da li sam pogrešila. — I wondered whether I had made a mistake.
The person asked is in the accusative: upitati koga (upitao me).
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | upitam |
| ti | upitaš |
| on/ona/ono | upita |
| mi | upitamo |
| vi | upitate |
| oni/one/ona | upitaju |
Past tense: upitao, upitala, upitalo · upitali, upitale
Future: upitaću, upitaćeš, upitaće, upitaćemo, upitaćete, upitaće
Imperative: upitaj
AI
Updated 28 September 2026