uobraziti
уобразитиuobráziti · /uobrǎːziti/ · perfective · impf.: uobražavati
VERB
-
to imagine; to get it into one's headVerovatno sam sve uobrazio, niko nije zvonio. — I probably imagined it all, nobody rang.Uobrazila je da je svi ogovaraju. — She got it into her head that everyone was gossiping about her.
-
(uobraziti se) to become conceited; to get cockyNemoj da se uobraziš posle jedne pobede. — Don't get cocky after one win.Otkad je dobio unapređenje, malo se uobrazio. — Since he got promoted, he's become a bit full of himself.
In the sense "to imagine" it often takes sebi and a da-clause: uobraziti sebi da…
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | uobrazim |
| ti | uobraziš |
| on/ona/ono | uobrazi |
| mi | uobrazimo |
| vi | uobrazite |
| oni/one/ona | uobraze |
Past tense: uobrazio, uobrazila, uobrazilo · uobrazili, uobrazile
Future: uobraziću, uobrazićeš, uobraziće, uobrazićemo, uobrazićete, uobraziće
Imperative: uobrazi
AI
Updated 6 October 2026