unakaziti
унаказитиunakáziti · /unakǎːziti/ · perfective
VERB
-
(of a face, body) to disfigure; to mutilatePožar mu je unakazio lice. — The fire disfigured his face.
-
(of buildings, texts etc.) to deface; to marNovi soliter je unakazio ceo kraj. — The new tower block has spoiled the whole neighbourhood.Prevodilac je potpuno unakazio roman. — The translator completely mangled the novel.
Synonyms:
nagrditi
izobličiti
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | unakazim |
| ti | unakaziš |
| on/ona/ono | unakazi |
| mi | unakazimo |
| vi | unakazite |
| oni/one/ona | unakaze |
Past tense: unakazio, unakazila, unakazilo · unakazili, unakazile
Future: unakaziću, unakazićeš, unakaziće, unakazićemo, unakazićete, unakaziće
Imperative: unakazi
AI
Updated 6 October 2026