unajmljivati
унајмљиватиunajmljívati · /unajmʎǐːʋati/ · imperfective · pf.: unajmiti
VERB
-
(of people) to hireFirma često unajmljuje studente preko leta. — The company often hires students over the summer.Za takve poslove unajmljuju spoljne saradnike. — They hire outside contractors for that kind of work.
-
(of things) to rent; to hireSvakog leta unajmljujemo kuću na moru. — Every summer we rent a house by the sea.
To let something out to others is usually iznajmljivati, not unajmljivati.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | unajmljujem |
| ti | unajmljuješ |
| on/ona/ono | unajmljuje |
| mi | unajmljujemo |
| vi | unajmljujete |
| oni/one/ona | unajmljuju |
Past tense: unajmljivao, unajmljivala, unajmljivalo · unajmljivali, unajmljivale
Future: unajmljivaću, unajmljivaćeš, unajmljivaće, unajmljivaćemo, unajmljivaćete, unajmljivaće
Imperative: unajmljuj
AI
Updated 6 October 2026