SR→EN

ukoriti

укорити

ukòriti · /ukǒriti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to reproach; to scold; to reprimand
    Učiteljica ga je ukorila zbog kašnjenja. — The teacher scolded him for being late.
    Majka me je blago ukorila pogledom. — My mother gave me a gently reproachful look.

Usually ukoriti nekoga zbog nečega; the imperfective is koriti.

Antonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
jaukorim
tiukoriš
on/ona/onoukori
miukorimo
viukorite
oni/one/onaukore
Past tense: ukorio, ukorila, ukorilo · ukorili, ukorile
Future: ukoriću, ukorićeš, ukoriće, ukorićemo, ukorićete, ukoriće
Imperative: ukori
AI Updated 6 October 2026