ugoditi

угодити

ugòditi · /uɡǒditi/ · perfective · impf.: ugađati

VERB

(+ dat.) to please; to satisfy

Ne možeš svima ugoditi, koliko god se trudio. — You can't please everyone, however hard you try.

Teško je ugoditi mojoj svekrvi. — My mother-in-law is hard to please.

Takes the dative: ugoditi kome; the imperfective is ugađati.

Conjugation, perfective

Past tense: ugodio, ugodila, ugodilo · ugodili, ugodile

Future: ugodiću, ugodićeš, ugodiće, ugodićemo, ugodićete, ugodiće

Imperative: ugodi

AI Updated 6 October 2026