udvaranje
удварањеudvárānje · neut.
NOUN
-
courtship; wooingPosle dugog udvaranja, konačno je pristala na izlazak. — After a long courtship, she finally agreed to go out.Cveće je klasičan deo udvaranja. — Flowers are a classic part of courtship.
-
(figuratively) courting; currying favorTo je obično udvaranje biračima pred izbore. — That's just courting voters before the election.
The verb udvarati se takes the dative: udvarati se nekome.
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | udvaranje | udvaranja |
| Gen. | udvaranja | udvaranja |
| Dat. | udvaranju | udvaranjima |
| Acc. | udvaranje | udvaranja |
| Voc. | udvaranje | udvaranja |
| Ins. | udvaranjem | udvaranjima |
| Loc. | udvaranju | udvaranjima |
AI
Updated 29 September 2026