udisati
удисатиùdisati · /ǔdisati/ · imperfective
VERB
-
to inhale; to breathe inDuboko udiši i polako izdiši. — Breathe in deeply and breathe out slowly.U gradu svakog dana udišemo zagađen vazduh. — In the city we breathe polluted air every day.
Used both on its own and with an accusative object: udisati vazduh, miris.
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | udišem |
| ti | udišeš |
| on/ona/ono | udiše |
| mi | udišemo |
| vi | udišete |
| oni/one/ona | udišu |
Past tense: udisao, udisala, udisalo · udisali, udisale
Future: udisaću, udisaćeš, udisaće, udisaćemo, udisaćete, udisaće
Imperative: udiši
AI
Updated 6 October 2026