suprotstavljati
супротстављатиsupròtstavljati · /suprǒtstaʋʎati/ · imperfective · pf.: suprotstaviti
VERB
-
(suprotstavljati se + dat.) to oppose; to resist; to stand up toOpozicija se suprotstavlja novom zakonu. — The opposition is opposing the new law.Uvek se suprotstavlja šefu na sastancima. — He always stands up to the boss in meetings.
-
(something to something) to contrast; to set againstU romanu autor suprotstavlja selo i grad. — In the novel, the author contrasts the village with the city.
Most often used with se and the dative: suprotstavljati se kome/čemu.
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | suprotstavljam |
| ti | suprotstavljaš |
| on/ona/ono | suprotstavlja |
| mi | suprotstavljamo |
| vi | suprotstavljate |
| oni/one/ona | suprotstavljaju |
Past tense: suprotstavljao, suprotstavljala, suprotstavljalo · suprotstavljali, suprotstavljale
Future: suprotstavljaću, suprotstavljaćeš, suprotstavljaće, suprotstavljaćemo, suprotstavljaćete, suprotstavljaće
Imperative: suprotstavljaj
AI
Updated 6 October 2026