SR→EN

suprotstavljati

супротстављати

supròtstavljati · /suprǒtstaʋʎati/ · imperfective · pf.: suprotstaviti

RU Suggest an edit
VERB
  1. (suprotstavljati se + dat.) to oppose; to resist; to stand up to
    Opozicija se suprotstavlja novom zakonu. — The opposition is opposing the new law.
    Uvek se suprotstavlja šefu na sastancima. — He always stands up to the boss in meetings.
  2. (something to something) to contrast; to set against
    U romanu autor suprotstavlja selo i grad. — In the novel, the author contrasts the village with the city.

Most often used with se and the dative: suprotstavljati se kome/čemu.

Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jasuprotstavljam
tisuprotstavljaš
on/ona/onosuprotstavlja
misuprotstavljamo
visuprotstavljate
oni/one/onasuprotstavljaju
Past tense: suprotstavljao, suprotstavljala, suprotstavljalo · suprotstavljali, suprotstavljale
Future: suprotstavljaću, suprotstavljaćeš, suprotstavljaće, suprotstavljaćemo, suprotstavljaćete, suprotstavljaće
Imperative: suprotstavljaj
AI Updated 6 October 2026