SR→EN

spaljivati

спаљивати

spaljívati · /spaʎǐːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (+ acc.) to burn; to burn down
    Komšija svake jeseni spaljuje lišće u dvorištu. — Every autumn our neighbour burns leaves in the yard.
    Tokom rata vojska je spaljivala cela sela. — During the war the army was burning down entire villages.
  2. (of sun or heat) to scorch
    Letnje sunce spaljuje travu u parkovima. — The summer sun scorches the grass in the parks.

The perfective is spaliti.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jaspaljujem
tispaljuješ
on/ona/onospaljuje
mispaljujemo
vispaljujete
oni/one/onaspaljuju
Past tense: spaljivao, spaljivala, spaljivalo · spaljivali, spaljivale
Future: spaljivaću, spaljivaćeš, spaljivaće, spaljivaćemo, spaljivaćete, spaljivaće
Imperative: spaljuj
AI Updated 29 September 2026