spaljivanje
спаљивањеspaljívānje · neut.
NOUN
-
burning; incinerationSpaljivanje otpada zagađuje vazduh. — Burning waste pollutes the air.Zabranjeno je spaljivanje strnjike na njivama. — Burning stubble in the fields is prohibited.
-
(of the dead) cremationPorodica se odlučila za spaljivanje umesto sahrane. — The family chose cremation instead of burial.
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | spaljivanje | spaljivanja |
| Gen. | spaljivanja | spaljivanja |
| Dat. | spaljivanju | spaljivanjima |
| Acc. | spaljivanje | spaljivanja |
| Voc. | spaljivanje | spaljivanja |
| Ins. | spaljivanjem | spaljivanjima |
| Loc. | spaljivanju | spaljivanjima |
AI
Updated 29 September 2026