SR→EN

spaljivanje

спаљивање

spaljívānje · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. burning; incineration
    Spaljivanje otpada zagađuje vazduh. — Burning waste pollutes the air.
    Zabranjeno je spaljivanje strnjike na njivama. — Burning stubble in the fields is prohibited.
  2. (of the dead) cremation
    Porodica se odlučila za spaljivanje umesto sahrane. — The family chose cremation instead of burial.
Declension, neut.
singularplural
Nom.spaljivanjespaljivanja
Gen.spaljivanjaspaljivanja
Dat.spaljivanjuspaljivanjima
Acc.spaljivanjespaljivanja
Voc.spaljivanjespaljivanja
Ins.spaljivanjemspaljivanjima
Loc.spaljivanjuspaljivanjima
AI Updated 29 September 2026