SR→EN

razočaranje

разочарање

razočaránje · /razot͡ʃarǎːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. disappointment; disillusionment
    Nije mogla da sakrije razočaranje kad je čula rezultat. — She couldn't hide her disappointment when she heard the result.
    Posle razočaranja u ljude, povukao se u sebe. — After becoming disillusioned with people, he withdrew into himself.
  2. (of a person or thing) a disappointment; a letdown
    Novi film je pravo razočaranje. — The new film is a real letdown.

Disappointment in someone/something: razočaranje u + accusative.

Declension, neut.
singularplural
Nom.razočaranjerazočaranja
Gen.razočaranjarazočaranja
Dat.razočaranjurazočaranjima
Acc.razočaranjerazočaranja
Voc.razočaranjerazočaranja
Ins.razočaranjemrazočaranjima
Loc.razočaranjurazočaranjima
AI Updated 29 September 2026