SR→EN

razoružati

разоружати

razorùžati · /razorǔʒati/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to disarm
    Policija je brzo razoružala napadača. — The police quickly disarmed the attacker.
    Posle rata zemlja je morala da razoruža vojsku. — After the war the country had to disarm its army.
  2. (razoružati se) to disarm; to lay down one's arms
    Pobunjenici su pristali da se razoružaju. — The rebels agreed to disarm.
  3. (figurative, of a person) to disarm; to win over
    Razoružala me je tim svojim osmehom. — She disarmed me with that smile of hers.

The imperfective is razoružavati.

Antonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
jarazoružam
tirazoružaš
on/ona/onorazoruža
mirazoružamo
virazoružate
oni/one/onarazoružaju
Past tense: razoružao, razoružala, razoružalo · razoružali, razoružale
Future: razoružaću, razoružaćeš, razoružaće, razoružaćemo, razoružaćete, razoružaće
Imperative: razoružaj
AI Updated 6 October 2026