razoružati
разоружатиrazorùžati · /razorǔʒati/ · perfective
VERB
-
to disarmPolicija je brzo razoružala napadača. — The police quickly disarmed the attacker.Posle rata zemlja je morala da razoruža vojsku. — After the war the country had to disarm its army.
-
(razoružati se) to disarm; to lay down one's armsPobunjenici su pristali da se razoružaju. — The rebels agreed to disarm.
-
(figurative, of a person) to disarm; to win overRazoružala me je tim svojim osmehom. — She disarmed me with that smile of hers.
The imperfective is razoružavati.
Antonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | razoružam |
| ti | razoružaš |
| on/ona/ono | razoruža |
| mi | razoružamo |
| vi | razoružate |
| oni/one/ona | razoružaju |
Past tense: razoružao, razoružala, razoružalo · razoružali, razoružale
Future: razoružaću, razoružaćeš, razoružaće, razoružaćemo, razoružaćete, razoružaće
Imperative: razoružaj
AI
Updated 6 October 2026