razočaranje
разочарањеrazočaránje · /razot͡ʃarǎːɲe/ · neut.
NOUN
-
disappointment; disillusionmentNije mogla da sakrije razočaranje kad je čula rezultat. — She couldn't hide her disappointment when she heard the result.Posle razočaranja u ljude, povukao se u sebe. — After becoming disillusioned with people, he withdrew into himself.
-
(of a person or thing) a disappointment; a letdownNovi film je pravo razočaranje. — The new film is a real letdown.
Disappointment in someone/something: razočaranje u + accusative.
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | razočaranje | razočaranja |
| Gen. | razočaranja | razočaranja |
| Dat. | razočaranju | razočaranjima |
| Acc. | razočaranje | razočaranja |
| Voc. | razočaranje | razočaranja |
| Ins. | razočaranjem | razočaranjima |
| Loc. | razočaranju | razočaranjima |
AI
Updated 29 September 2026