ravnoteža
равнотежаravnotéža · /raʋnotěːʒa/ · fem.
NOUN
-
(of the body) balanceOkliznuo se na ledu i izgubio ravnotežu. — He slipped on the ice and lost his balance.Teško mi je da održim ravnotežu na biciklu. — I find it hard to keep my balance on a bike.
-
balance; equilibriumTeško je naći ravnotežu između posla i porodice. — It's hard to find a balance between work and family.Posle svađe mu je trebalo vremena da povrati duševnu ravnotežu. — After the argument he needed time to regain his peace of mind.
Typical collocations: izgubiti ravnotežu, održati ravnotežu, poremetiti ravnotežu.
Synonyms:
Declension, fem.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | ravnoteža | ravnoteže |
| Gen. | ravnoteže | ravnoteža |
| Dat. | ravnoteži | ravnotežama |
| Acc. | ravnotežu | ravnoteže |
| Voc. | ravnotežo | ravnoteže |
| Ins. | ravnotežom | ravnotežama |
| Loc. | ravnoteži | ravnotežama |
AI
Updated 28 September 2026