SR→EN

ravnoteža

равнотежа

ravnotéža · /raʋnotěːʒa/ · fem.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. (of the body) balance
    Okliznuo se na ledu i izgubio ravnotežu. — He slipped on the ice and lost his balance.
    Teško mi je da održim ravnotežu na biciklu. — I find it hard to keep my balance on a bike.
  2. balance; equilibrium
    Teško je naći ravnotežu između posla i porodice. — It's hard to find a balance between work and family.
    Posle svađe mu je trebalo vremena da povrati duševnu ravnotežu. — After the argument he needed time to regain his peace of mind.

Typical collocations: izgubiti ravnotežu, održati ravnotežu, poremetiti ravnotežu.

Synonyms:
Declension, fem.
singularplural
Nom.ravnotežaravnoteže
Gen.ravnotežeravnoteža
Dat.ravnotežiravnotežama
Acc.ravnotežuravnoteže
Voc.ravnotežoravnoteže
Ins.ravnotežomravnotežama
Loc.ravnotežiravnotežama
AI Updated 28 September 2026