rastavljati
растављатиràstavljati · /rǎstaʋʎati/ · imperfective · pf.: rastaviti
VERB
-
to take apart; to disassembleTata u garaži rastavlja stari bicikl. — Dad is taking the old bike apart in the garage.Mali stalno rastavlja svoje igračke. — The little one keeps taking his toys apart.
-
to separate; to divideNa času rastavljamo reči na slogove. — In class we divide words into syllables.Učiteljica rastavlja dečake koji se tuku. — The teacher is separating the boys who are fighting.
-
(with se) to divorce; to split upČula sam da se rastavljaju posle deset godina braka. — I heard they're getting divorced after ten years of marriage.
In the sense "to divorce" it takes se: rastavljati se od koga.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | rastavljam |
| ti | rastavljaš |
| on/ona/ono | rastavlja |
| mi | rastavljamo |
| vi | rastavljate |
| oni/one/ona | rastavljaju |
Past tense: rastavljao, rastavljala, rastavljalo · rastavljali, rastavljale
Future: rastavljaću, rastavljaćeš, rastavljaće, rastavljaćemo, rastavljaćete, rastavljaće
Imperative: rastavljaj
AI
Updated 6 October 2026