SR→EN

rastavljati

растављати

ràstavljati · /rǎstaʋʎati/ · imperfective · pf.: rastaviti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to take apart; to disassemble
    Tata u garaži rastavlja stari bicikl. — Dad is taking the old bike apart in the garage.
    Mali stalno rastavlja svoje igračke. — The little one keeps taking his toys apart.
  2. to separate; to divide
    Na času rastavljamo reči na slogove. — In class we divide words into syllables.
    Učiteljica rastavlja dečake koji se tuku. — The teacher is separating the boys who are fighting.
  3. (with se) to divorce; to split up
    Čula sam da se rastavljaju posle deset godina braka. — I heard they're getting divorced after ten years of marriage.

In the sense "to divorce" it takes se: rastavljati se od koga.

Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jarastavljam
tirastavljaš
on/ona/onorastavlja
mirastavljamo
virastavljate
oni/one/onarastavljaju
Past tense: rastavljao, rastavljala, rastavljalo · rastavljali, rastavljale
Future: rastavljaću, rastavljaćeš, rastavljaće, rastavljaćemo, rastavljaćete, rastavljaće
Imperative: rastavljaj
AI Updated 6 October 2026