SR→EN

ranjavati

рањавати

ranjávati · /raɲǎːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to wound; to injure
    Tokom rata snajperisti su svakodnevno ranjavali civile. — During the war snipers wounded civilians every day.
  2. (of feelings) to hurt; to wound
    Njegove reči su je duboko ranjavale. — His words hurt her deeply.
    Prestani da ranjavaš ljude koji te vole. — Stop hurting the people who love you.

The perfective counterpart is "raniti".

Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jaranjavam
tiranjavaš
on/ona/onoranjava
miranjavamo
viranjavate
oni/one/onaranjavaju
Past tense: ranjavao, ranjavala, ranjavalo · ranjavali, ranjavale
Future: ranjavaću, ranjavaćeš, ranjavaće, ranjavaćemo, ranjavaćete, ranjavaće
Imperative: ranjavaj
AI Updated 6 October 2026