proklinjati
проклињатиpròklinjati · /prǒkliɲati/ · imperfective · pf.: prokleti
VERB
-
to curseProklinjao je dan kada je potpisao taj ugovor. — He cursed the day he signed that contract.Vozači proklinju gužvu na mostu svako jutro. — Drivers curse the traffic on the bridge every morning.
-
(in religion, folklore) to put a curse on; to damnU priči stara veštica proklinje celo selo. — In the story, an old witch puts a curse on the whole village.
Takes a direct object in the accusative: proklinjati koga/što.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | proklinjem |
| ti | proklinješ |
| on/ona/ono | proklinje |
| mi | proklinjemo |
| vi | proklinjete |
| oni/one/ona | proklinju |
Past tense: proklinjao, proklinjala, proklinjalo · proklinjali, proklinjale
Future: proklinjaću, proklinjaćeš, proklinjaće, proklinjaćemo, proklinjaćete, proklinjaće
Imperative: proklinji
AI
Updated 29 September 2026