SR→EN

proklinjati

проклињати

pròklinjati · /prǒkliɲati/ · imperfective · pf.: prokleti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to curse
    Proklinjao je dan kada je potpisao taj ugovor. — He cursed the day he signed that contract.
    Vozači proklinju gužvu na mostu svako jutro. — Drivers curse the traffic on the bridge every morning.
  2. (in religion, folklore) to put a curse on; to damn
    U priči stara veštica proklinje celo selo. — In the story, an old witch puts a curse on the whole village.

Takes a direct object in the accusative: proklinjati koga/što.

Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
japroklinjem
tiproklinješ
on/ona/onoproklinje
miproklinjemo
viproklinjete
oni/one/onaproklinju
Past tense: proklinjao, proklinjala, proklinjalo · proklinjali, proklinjale
Future: proklinjaću, proklinjaćeš, proklinjaće, proklinjaćemo, proklinjaćete, proklinjaće
Imperative: proklinji
AI Updated 29 September 2026