prisluškivati
прислушкиватиprisluškívati · /prisluʃkǐːʋati/ · imperfective
VERB
-
to eavesdrop; to listen inNemoj da prisluškuješ kad odrasli razgovaraju! — Don't eavesdrop when the grown-ups are talking!Komšinica stalno prisluškuje iza vrata. — The neighbour is always listening in behind the door.
-
(with devices) to tap; to bugPolicija je mesecima prisluškivala njegov telefon. — The police tapped his phone for months.
Used with an accusative object (prisluškivati razgovor, telefon) or without one.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | prisluškujem |
| ti | prisluškuješ |
| on/ona/ono | prisluškuje |
| mi | prisluškujemo |
| vi | prisluškujete |
| oni/one/ona | prisluškuju |
Past tense: prisluškivao, prisluškivala, prisluškivalo · prisluškivali, prisluškivale
Future: prisluškivaću, prisluškivaćeš, prisluškivaće, prisluškivaćemo, prisluškivaćete, prisluškivaće
Imperative: prisluškuj
AI
Updated 24 October 2026