SR→EN

poštenje

поштење

pošténje · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. honesty; integrity
    Njegovo poštenje niko ne dovodi u pitanje. — Nobody questions his honesty.
    Za taj posao su najvažniji poštenje i odgovornost. — Honesty and responsibility matter most for this job.
Antonyms:
nepoštenje
Declension, neut.
singularplural
Nom.poštenjepoštenja
Gen.poštenjapoštenja
Dat.poštenjupoštenjima
Acc.poštenjepoštenja
Voc.poštenjepoštenja
Ins.poštenjempoštenjima
Loc.poštenjupoštenjima
AI Updated 29 September 2026