SR→EN

podrigivati

подригивати

podrigívati · /podriɡǐːʋati/ · imperfective · pf.: podrignuti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to burp; to belch
    Beba posle svakog obroka podriguje. — The baby burps after every feed.
    Nemoj da podriguješ za stolom, nije pristojno. — Don't burp at the table, it's rude.
Conjugation, imperfective
Present tense
japodrigujem
tipodriguješ
on/ona/onopodriguje
mipodrigujemo
vipodrigujete
oni/one/onapodriguju
Past tense: podrigivao, podrigivala, podrigivalo · podrigivali, podrigivale
Future: podrigivaću, podrigivaćeš, podrigivaće, podrigivaćemo, podrigivaćete, podrigivaće
Imperative: podriguj
AI Updated 6 October 2026