SR→EN

pobunjenik

побуњеник

pobunjènīk · /pobuɲěniːk/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. rebel; insurgent
    Pobunjenici su zauzeli glavni grad. — The rebels captured the capital.
    Vojska je krenula u borbu protiv pobunjenika. — The army went into battle against the rebels.

Usually about armed rebels; for a rebellious person in general, buntovnik is more usual.

Synonyms:
Declension, masc.
singularplural
Nom.pobunjenikpobunjenici
Gen.pobunjenikapobunjenika
Dat.pobunjenikupobunjenicima
Acc.pobunjenikapobunjenike
Voc.pobunjeničepobunjenici
Ins.pobunjenikompobunjenicima
Loc.pobunjenikupobunjenicima
AI Updated 29 September 2026