VOCAB.RS

počiniti

починити

/pot͡ʃǐniti/ · perfective

Ru
VERB
  1. (of a bad act) to commit
    Policija traži čoveka koji je počinio krađu. — The police are looking for the man who committed the theft.
    Počinio sam veliku grešku. — I made a big mistake.

Used almost only with negative acts: počiniti zločin, samoubistvo, prekršaj.

Synonyms:
izvršiti učiniti napraviti
Forms
Present tense
japočinim
tipočiniš
on/ona/onopočini
mipočinimo
vipočinite
oni/one/onapočine
Past (masc.): počinio
Imperative: počini
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0