SR→EN

pljačkati

пљачкати

pljȁčkati · /pʎât͡ʃkati/ · imperfective · pf.: opljačkati

RU Suggest an edit
VERB
  1. to rob; to loot
    Banda je mesecima pljačkala benzinske pumpe. — The gang robbed petrol stations for months.
    Tokom nereda ljudi su pljačkali prodavnice. — During the riots people were looting shops.
  2. colloq. (of prices, bills) to rip off
    Ovi restorani na obali nas pljačkaju cenama. — These riverside restaurants are ripping us off.

Takes a direct object in the accusative: pljačkati banku, pljačkati ljude.

Conjugation, imperfective
Present tense
japljačkam
tipljačkaš
on/ona/onopljačka
mipljačkamo
vipljačkate
oni/one/onapljačkaju
Past tense: pljačkao, pljačkala, pljačkalo · pljačkali, pljačkale
Future: pljačkaću, pljačkaćeš, pljačkaće, pljačkaćemo, pljačkaćete, pljačkaće
Imperative: pljačkaj
AI Updated 28 September 2026