pljačkati
пљачкатиpljȁčkati · /pʎât͡ʃkati/ · imperfective · pf.: opljačkati
VERB
-
to rob; to lootBanda je mesecima pljačkala benzinske pumpe. — The gang robbed petrol stations for months.Tokom nereda ljudi su pljačkali prodavnice. — During the riots people were looting shops.
-
colloq. (of prices, bills) to rip offOvi restorani na obali nas pljačkaju cenama. — These riverside restaurants are ripping us off.
Takes a direct object in the accusative: pljačkati banku, pljačkati ljude.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | pljačkam |
| ti | pljačkaš |
| on/ona/ono | pljačka |
| mi | pljačkamo |
| vi | pljačkate |
| oni/one/ona | pljačkaju |
Past tense: pljačkao, pljačkala, pljačkalo · pljačkali, pljačkale
Future: pljačkaću, pljačkaćeš, pljačkaće, pljačkaćemo, pljačkaćete, pljačkaće
Imperative: pljačkaj
AI
Updated 28 September 2026