označiti
означитиoznáčiti · /oznǎːt͡ʃiti/ · perfective
VERB
-
to mark; to labelOznačio sam markerom najvažnije delove teksta. — I marked the most important parts of the text with a highlighter.Staza je dobro označena, nećete se izgubiti. — The trail is well marked, you won't get lost.
-
(of an event) to mark; to signalTaj gol je označio kraj njegove karijere. — That goal marked the end of his career.
-
(on social media) to tagOznačila me je na slici sa žurke. — She tagged me in a photo from the party.
-
(+ kao) to describe as; to designate asStručnjaci su ovu godinu označili kao najtopliju do sada. — Experts described this year as the warmest so far.
The imperfective is označavati; to celebrate an anniversary is usually obeležiti rather than označiti.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | označim |
| ti | označiš |
| on/ona/ono | označi |
| mi | označimo |
| vi | označite |
| oni/one/ona | označe |
Past tense: označio, označila, označilo · označili, označile
Future: označiću, označićeš, označiće, označićemo, označićete, označiće
Imperative: označi
AI
Updated 29 September 2026