SR→EN

ovladati

овладати

ovládati · /oʋlǎːdati/ · perfective · impf.: ovladavati

RU Suggest an edit
VERB
  1. (a skill, language) to master
    Za godinu dana je ovladao srpskim jezikom. — He mastered Serbian in a year.
    Brzo je ovladala novim programom. — She quickly mastered the new software.
  2. to take control of; to gain control over
    Policija je brzo ovladala situacijom. — The police quickly took control of the situation.
  3. (of a feeling) to take hold of; to overcome
    Panika je ovladala putnicima. — Panic took hold of the passengers.

Takes the instrumental: ovladati jezikom, situacijom.

Synonyms:
Expressions
  • ovladati sobom — to pull oneself together
    Teško je ovladao sobom posle te vesti. — He barely pulled himself together after that news.
Conjugation, perfective
Present tense
jaovladam
tiovladaš
on/ona/onoovlada
miovladamo
viovladate
oni/one/onaovladaju
Past tense: ovladao, ovladala, ovladalo · ovladali, ovladale
Future: ovladaću, ovladaćeš, ovladaće, ovladaćemo, ovladaćete, ovladaće
Imperative: ovladaj
AI Updated 6 October 2026