osloniti
ослонитиoslòniti · /oslǒniti/ · perfective · impf.: oslanjati
VERB
-
(against something) to lean; to restOslonio je bicikl na zid i ušao u prodavnicu. — He leaned the bike against the wall and went into the shop.
-
(osloniti se na) to lean on; to lean againstBaka se oslonila na moju ruku. — Grandma leaned on my arm.
-
(osloniti se na) to rely on; to count onUvek možeš da se osloniš na mene. — You can always rely on me.Ne bih se oslonio na tu prognozu. — I wouldn't rely on that forecast.
Takes na + accusative: osloniti se na prijatelja.
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | oslonim |
| ti | osloniš |
| on/ona/ono | osloni |
| mi | oslonimo |
| vi | oslonite |
| oni/one/ona | oslone |
Past tense: oslonio, oslonila, oslonilo · oslonili, oslonile
Future: osloniću, oslonićeš, osloniće, oslonićemo, oslonićete, osloniće
Imperative: osloni
AI
Updated 28 September 2026