SR→EN

osloniti

ослонити

oslòniti · /oslǒniti/ · perfective · impf.: oslanjati

RU Suggest an edit
VERB
  1. (against something) to lean; to rest
    Oslonio je bicikl na zid i ušao u prodavnicu. — He leaned the bike against the wall and went into the shop.
  2. (osloniti se na) to lean on; to lean against
    Baka se oslonila na moju ruku. — Grandma leaned on my arm.
  3. (osloniti se na) to rely on; to count on
    Uvek možeš da se osloniš na mene. — You can always rely on me.
    Ne bih se oslonio na tu prognozu. — I wouldn't rely on that forecast.

Takes na + accusative: osloniti se na prijatelja.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
jaoslonim
tiosloniš
on/ona/onoosloni
mioslonimo
vioslonite
oni/one/onaoslone
Past tense: oslonio, oslonila, oslonilo · oslonili, oslonile
Future: osloniću, oslonićeš, osloniće, oslonićemo, oslonićete, osloniće
Imperative: osloni
AI Updated 28 September 2026