osakatiti
осакатитиosàkatiti · /osǎkatiti/ · perfective · impf.: osakaćivati
VERB
-
to maim; to cripple; to mutilateMina ga je osakatila tokom rata. — A landmine maimed him during the war.Nesreća na poslu ga je osakatila za ceo život. — An accident at work crippled him for life.
-
to cripple; to seriously weakenPovrede su osakatile tim pred finale. — Injuries crippled the team before the final.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | osakatim |
| ti | osakatiš |
| on/ona/ono | osakati |
| mi | osakatimo |
| vi | osakatite |
| oni/one/ona | osakate |
Past tense: osakatio, osakatila, osakatilo · osakatili, osakatile
Future: osakatiću, osakatićeš, osakatiće, osakatićemo, osakatićete, osakatiće
Imperative: osakati
AI
Updated 6 October 2026