SR→EN

osakatiti

осакатити

osàkatiti · /osǎkatiti/ · perfective · impf.: osakaćivati

RU Suggest an edit
VERB
  1. to maim; to cripple; to mutilate
    Mina ga je osakatila tokom rata. — A landmine maimed him during the war.
    Nesreća na poslu ga je osakatila za ceo život. — An accident at work crippled him for life.
  2. to cripple; to seriously weaken
    Povrede su osakatile tim pred finale. — Injuries crippled the team before the final.
Conjugation, perfective
Present tense
jaosakatim
tiosakatiš
on/ona/onoosakati
miosakatimo
viosakatite
oni/one/onaosakate
Past tense: osakatio, osakatila, osakatilo · osakatili, osakatile
Future: osakatiću, osakatićeš, osakatiće, osakatićemo, osakatićete, osakatiće
Imperative: osakati
AI Updated 6 October 2026