optuživati
оптуживатиoptužívati · /optuʒǐːʋati/ · imperfective
VERB
-
to accuse; to blameStalno me optužuje da ga ne slušam. — He keeps accusing me of not listening to him.Nemoj da optužuješ druge za svoje greške. — Don't blame others for your mistakes.
-
(in law) to charge; to indictTužilaštvo ga optužuje za pranje novca. — The prosecution is charging him with money laundering.
Pattern: optuživati koga za šta (+ acc.) or da…; the perfective is optužiti.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | optužujem |
| ti | optužuješ |
| on/ona/ono | optužuje |
| mi | optužujemo |
| vi | optužujete |
| oni/one/ona | optužuju |
Past tense: optuživao, optuživala, optuživalo · optuživali, optuživale
Future: optuživaću, optuživaćeš, optuživaće, optuživaćemo, optuživaćete, optuživaće
Imperative: optužuj
AI
Updated 28 September 2026